-
Logaritamsko računalo
Logaritamsko računalo je sprava kojom su se nekada do nekoga stupnja točnosti izvodile računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva, ali označeni sami brojevi. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje, itd. -
Pascalina
Pascalina je mehanički stroj koji je mogao zbarajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ga je Blaise Pascal 1642. kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. Pascalina je mogla raditi s brojevima do 9 999 999. -
Leibnizov kalkulator
Gottfried Wilhelm Leibniz je izumio kalkulator. Mogao je zbrajati, množiti, dijeliti, oduzimati, računati drugi korijen. Leibniz je bio snažan zagovornik binarnog sustava. Binarni brojevi idealni su za strojeve jer zahtijevaju samo dvije znamenke, koje se lako mogu prikazati uključenim i isključenim stanjima prekidača. -
Diferencijalni stroj
Diferencijalni stroj je mehaničko računalo dizajnirano za automatsko izračunavanje tablica polinoma i ostalih funkcija aproksimiranih polinomima kao što su logaritamske i trigonometrijske funkcije. Stroj se koristio dekadskim brojevnim sustavom, a pokretao se okretanjem ručice. -
Analitički stroj
Analitički stroj nastao je kao proširenje ideja koje je Charles Babbage oprobao u diferencijalnom stroju, s tim da je analitički stroj bio programibilan. Analitički stroj je imao sve odlike modernih računala, a to su: binarni sustav, ulazno-izlazna jedinica, jedinicu za pohranu podataka, centralna jedinica za obradu i programski jezik. -
Sortirni stroj
Stroj je pomoću bušenih kartica koje su sadržavale informacije s popisa stanovništva obradu podataka sveo na samo nekoliko mjeseci.
Zbrajao je podatke s bušenih kartica pomoću elektromagnetskih brojila. Za svoj rad stroj je koristio električnu energiju dobivenu iz baterija. -
Z3
Računalo je bilo instalirano u Berlinu, glavnom gradu Hitlerovog Trećeg Reicha. Bilo je to elektromehaničko računalo, što znači da je za rad koristilo osim električnih i pokretne mehaničke dijelove. Radio je na principu binarne algebre. -
Mark1
Mark1 je elektromehaničko programabilno računalo. Ono je prvo komercijalno računalo u svijetu. Računalo se sastojalo iz približno 750 000 različitih dijelova, bilo je dugo oko 17 metara, visoko oko 3 metra i teško oko 5 tona. Za spajanje njegovih komponenti trebalo je oko 800 kilometara žice. -
ENIAC
ENIAC je prvo veliko elektroničko računalo, izrađeno u Philadelphiji na University of Pennsylvania. Prva mu je zadaća bila izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku, a rabio se za znanstvene proračune. ENIAC je razdjelnica između pokusnih i uporabnih elektroničkih računala i označio je početak razdoblja digitalnih računala. -
Period: to
1. generacija (1946. – 1958.)
Prva generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila u vremenu između 1946. i 1958. Koristila su elektronske cijevi kao temeljnu jedinicu izrade računala. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica.
Programski jezici koje je koristila prva generacija računala bili su: FORTRAN i COBOL. Računala su bila velika, trošila su mnogo električne energije, te su bila nepouzdana. -
UNIVAC
UNIVAC je bilo prvo računalo napravljeno za opću komercijalnu upotrebu i koristilo je magnetsku vrpcu, umjesto bušenih kartica, za unos i pohranu podataka. Računalo se sastojalo od 5200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13.000 kilograma. Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1905 operacija u sekundi. UNIVAC je postao slavan kad je 1952. predvidio rezultate američkih predsjedničkih izbora. -
Period: to
2. generacija (1959. – 1963.)
Glavni element za gradnju računala druge generacije je tranzistor. On je daleko pouzdaniji, jeftiniji i troši manje energije od elektronske cijevi. U drugoj generaciji računala razvijaju se programski jezici COBOL i FORTRAN. Smanjile su se fizičke dimenzije računala, potrošnja energije, količina topline koja je zračila i povećao se broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. Računala s tranzistorima imala su znatno manje dimenzije i u radu su bila pouzdanija. -
Period: to
3. generacija (1964. – 1970.)
U trećoj generaciji računala koristili su integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu računala. Integrirani krug predstavlja komadić silicija na kojem je posebnom tehnikom spojeno puno tranzistora u jedinstvenu logičku cjelinu. Tehnologija koja se koristi u trećoj generaciji računala čini ih pouzdanijim, učinkovitijim i kompaktnijim u usporedbi s prvom i drugom generacijom. -
Period: to
4. generacija (1971. – 2023.)
- generacija računala spada u povijest računala kada je elektroničar Marsijan Hof izradio središnji čip, mikroprocesor, a prvi procesor izradila je tvrtka INTEL. Računalo je postiglo objektno orijentirano programiranje; relacione baze podataka; laserski pisači. Osim mikroprocesora, sadrže matičnu ploču s ROM i RAM memorijama, I/O priključcima i sabirnicama.
-
Period: to
5. generacija (1980. – 2023.)
- generacija je pošljednja generacija računala. Počela se rauzvijati u Japanu, početkom 80-tih god. Cilj je bio da se naprave inteligentna računala koja bi imala sposobnost učenja, izvođenja zaključaka i donošenja važnih odluka. Pojavila su se nova područja istraživanja u industriji računala, a to su umjetna inteligencija, ekspertni sustavi, robotika i prirodni jezici.