-
Logaritamsko računalo
John Napier otkriva mogućnost korištenja logaritma za brže i jednostavno računanje. Logaritamsko računalo (logaritmar) - sprava kojom se izvode računske operacije množenja, dijeljenja i potenciranja. Sastoji se od jednoga čvrstog i jednoga pomičnoga lineala, na kojima su odmjereni logaritmi brojeva. Računa se na osnovi poučaka o logaritmima, prema kojima se množenje pretvara u zbrajanje, dijeljenje u oduzimanje... Napier Bones - vrsta mehaničkog logaritamskog računala -
Pascalina
Blaise Pascal je izumio Pascaline, kako bi olakšao posao svom ocu porezniku. To je mehanički stroj koji je mogao zbrajati i oduzimati velike brojeve (mogla je raditi s brojevima do 9 999 999). Mane - nedovoljna preciznost (tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznu i pouzdanu izradu njegovih mehaničkih dijelova) -
Leibnizov kalkulator
Gottfried Wilhelm Leibniz je izradio stroj sličan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti i računati drugi korijen, ali ni taj stroj nije bio pouzdan ni upotrebljiv u praksi. Leibniz je bio među prvim matematičarima koji su proučavali binarni brojevni sustav, a koji i danas primjenjujemo u radu računala. -
Diferencijalni stroj
Charles Babbage je izradio nacrt stroja namijenjenog računanju logaritma u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. Stroj je bio pokretan vodenom parom i bilo je potpuno automatiziran. To je bio vrlo složen i skup projekt, ali stroj nikad nije bio dovršen (financijske i tehničke poteškoće). -
Analitički stroj
Babbage je dobio ideju za izradu stroja kojim je želio ukloniti nedostatke dotadašnjih mehaničkih kalkulatora; tako nastaje analitički stroj. Analitički stroj je trebao rješavati različite zadatke, a po svojoj građi imao je imao sve elemente suvremenih računala: ulazni i izlazni uređaji, memorija, centralna jedinica, i program na bušenim karticama Njegova ideja predstavlja model računala kakvo upotrebljavamo i danas,a njegov analitički stroj smatramo mehaničkom pretečom današnjih računala. -
Sortirni stroj
Herman Hollerith konstruirao je električni uređaj za čitanje i sortiranje bušenih kartica (koje su se koristile za pohranu podataka), koje su bile upotrijebljene pri obračunu poreza. Namjenjen je ubrzanju brojanja glasova u SAD-u.- godine Hollerith osniva tvrtku Tabulating Machine Company (TMC), koja prodaje njegove mašine (1924. mijenja ime u IBM).
-
Z3
Konard Zuse, njemački znanstvenik, 1938. izrađuje računalo Z1, a kasnije izrađuje Z2.
Godine 1942. izrađuje prvi programibilni kalkulator Z3 koji radi na principu binarne algebre.
Iduće godine je nastala nadograđena inačica stroja Z4. -
Mark I
Howard Aiken 1943. uz financijsku pomoć IBM (inspiriran Babbageovim radovima) izrađuje prvo elektromehaničko računalo MARK I. Bilo je dugačko približno 20 metara, visoko 2,5 metara, težilo 5 tona, a imalo oko 750000 dijelova. Temeljilo se na elektromagnetskim relejima.
Zbrajalo je u 1 sekundi, a dijelio u 15 sekundi. -
ENIAC
ENIAC (Electronic Numeral Integrator and Computer) je prvo elektroničko računalo, nastaje pojavom elektronike (konstruiranog u Americi, University of Pennsylvania). Unikatan je proizvod i nikada nije pušten u serijsku proizvodnju. Računalo se temeljilo na elektronskim cijevima te je moglo rješavati različite zadatke. Mana računala je da je trošilo toliko struje da je grad Philadelphia ostao u mraku. Računalo je također imalo malu memoriju i nije bilo programabilno. -
Period: to
1. generacija računala
Obuhvaća računala koja su se pojavila u vremenu izmedu 1946. i 1958. Za pohranu podataka koristile su se bušene kartice i papirnate vrpce. Osnova za ulaz podataka bila je bušena kartica.
Programi se pišu u strojnom jeziku (binarnom kodu). Programski jezici - FORTRAN i COBOL
Predstavnici prve generacije - ENIAC, EDVAC, BINAC, UNIVAC Računala su bila velika i trošila su puno energije, nepouzdana su, a programiranje je dugotrajno i složeno. -
UNIVAC
UNIVAC (Universal Automatic Computer) je prvo računalo za komercijalnu upotrebu, temeljeno na tranzistorima
Proizvodila ga je kompanija Remington Rand (danas Unisys). Sastojalo se od 5200 vakuumskih cijevi i težilo je čak 13 tona.
Trošilo je 125 kW električne energije i moglo je obavljati 1905 operacija u sekundi. Ukupno je isporučeno 46 računala UNIVAC raznim institucijama, a većina američkih sveučilišta nije bila dovoljno bogata da ga nabavi. -
Period: to
2. generacija računala
Temelji na tranzistorima. Za pohranu podataka koriste se magnetskim diskovima i vrpcama. Programi se pišu u simboličkim jezicima koji su razumljiviji ljudima. Programski jezici - Assembler, COBOL, FORTRAN Računala su i dalje velika, ali troše manje energije, imaju više memorije, brži su te se njima lakše upravlja. -
Period: to
3. generacija računala
U 3. generacije se koristilo više tranzistora i vezanih elemenata povezanih na poluvodič. Temljni element su bili integrirani krugovi. Predstavnik ove generacije računala je IBM 360. Razvio se i višeprogramski način rada koji je omogućio da računalo istovremeno izvršava više različitih naredbi iz različitih programa (posluživanje više korisnika odjednom). Računala postaju manja, troše manje energije, brže obrađuju podatke, veći je kapacitet memorije i računaja postaju jeftinije. -
Period: to
4. generacija računala
Temeljni elemnent ove generacije su visokointegrirani krugovi U ovoj generaciji, 1970. nastaju čipovi (integrirani krug kojeg čini pločica od poluvodičkoga materijala). Kasnije se i javljaju mikroprocesori koji omogućuju proizvodnju i razvoj kućnih računala. Izrada programa za računala postaje lakša s pojavom novih programskih jezika koji su razumljiviji ljudima. Programski jezici - C, C++, Smalltalk, Java -
Period: to
5. generacija računala
Peta generacija računala još je u razvoju.
Bazira se na masivnom paralelnom računanju i logičkom planiranju. Dolazi do sve veće primjene osobnih računala jer računala postaju jeftinija, lakša za korištenje. Nastaju prijenosna računala. Razvijaju se računalni programi koji postaju dostupniji ljudima za korištenje.
