-
Prva umjetnička dijela nastala su u kasnom paleolitiku, geometriziranih je volumena i apstrahiranih dijelova tijela.
U neolitiku umjetnička proizvodnja potpuno mijenjala kako se prelazilo na sjedilački način života. -
Venera iz Lespuguea; kipić, obline su jako naglašene kako bi se postigla superljudska (idolska) građa.
-
Mitski lik Gilgameš najčešći je muški lik u mezopotamskoj umjetnosti. Akaski niski reljef prikazuje golem lik koji bez napora svladava bika dok se antropo-zoomorfni bog bori s lavom.
-
Društveni kontekst velikih civilizacija starog vijeka odredio je teme vladara i moćnika te trajne materijale njihove izrade, a dijelom i jednolično oblikovanje tih djela. Tijela su naglašenih oblina te realističnih proporcija.
-
U antičkoj grčkoj umjetnosti jasno pratio stilske promjene od arhajske strogosti, preko ravnoteže klasike, do heleističke slobode. Slikarska djela antičke Grčke sačuvala su se samo na posudama i podnom mozaiku. Neuobičajene teme s grotesknim obillježjima bile su po helenistikom ukusu, koji je bio skolon iznenađujućim disproporcijama, prenaglašavanju, pojedinačnom te naraciji. Grčka kultura je snažno utjecala na rimsku i etrursku umjetnost.
-
Gudea; Kipić, lijepa obrada diorita, a Gudea je bio mladi princ; na ovom kipiću vidimo naglašenu maskulaturu koja je donekle realistična, a izraz lica pokazuje smirenost i staloženost.
-
Kipić je napravljen od drva, najzanimljiviji detalj je "mokra haljina" koja pokazuje velike obline tijela.
-
Rimski reljef u obliku friza napravljen je car Augustu u čast te njegovoj pobjedi i učvršćenju rimske države. Zgusnut i neravnomjeran ritam likova dinamiziran je različitim usmjerenjima pogleda i pokreta. Naturalistički oblikovane figure stanovnika Rima variraju u ljepoti, mladosti i dostojanstvu. Antička se forma tijela u tisuću godina mijenjala od stilizacije i idealizacije do realizma i naturalizma te natrag u shemu i stilizaciju, ali je sačuvala figuraciju i tjelesnost oblika.
-
Kip Mirona, KONTRAPOST (velika promjena iz prijašnjih stilova), na slici vidimo idealnu te realističnu građu bacača diska. Klasični stil grčke umjetnosti.
-
Pratimo oblikovane u prikazivanju tijela u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Proporcije ne nalikuju kao plastična tijela iz prijašnje umjetnosti te se pojavljuju sasvim iskrivljene proporcije grubih i neobrađenih izraza lica. U stavu njihova tijela naslućuje se antički kontrapost.
-
Statua pozlaćenog bronca s "mokrom haljinom" te konjem kao čimbenikom dinamičnog izgleda. Na njemu nalazimo savršenu građu, ali se općenito kreću javljati primjeri prikazivanje "ružne" građe.
-
Jedino su na bizantskom mozaiku likovi realističniji, anatomija se razlikuje, a proporcije glava bliže su prirodnima. Taj je realizam u bizantskom stilu posljedica trajnog utjecaja oblikovanja još od antičkog Rima.
-
Starohrvatske (predromaničke) crkve bile su opremljene kamenim namještajem. Taj namještaj, kao i pojedini arhitektonski elementi crkve, ujedno predstavlja i jedinu skulpturu ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom tlu. Najvažnijij je element crkvenog interijera oltarna ograda. Pleteri su izvorno bili živo obojeni. Starohrvatska umjetnost je jako slična gotici kod svih umjetničkih osvrtaja.
-
Vidljiv je optimizam nadolazeće gotike, ali i kompleksna arhitektura antike jer je crkva sagrađena na temeljima rimskog foruma - savršeno uspoređenje antike i gotike u veličanstvenom djelu.
-
Na skulpturama pratimo stilske promjene od rane romanike do manirizma. Romanički likovi apostola i kralja vezani su za arhitekturu. Kip Davida osvaja porstor i pokreće se, a plošnost prelazi u voluminoznist. Površina obaju kipova linearno je stilizirana urezom ili bridom koji ima grafička obilježja romaničkog stila.
-
Savršen primjer dinamičnosti i tragedije prijašnjih razdoblja s laganom kičavosti nadolazeće renesanse i baroka.
-
Na djelu je jasno vidljivo izobličenje tijela - lica su gruba te su proporcije tijela dvospolne (najbolji primjer su uveličana stopala Isusa), na djelu se izražava tragedija.
-
Gotički optimizam i samosvijest izraženi su u opuštenom stavovima i slobodom. Kip je smješten kao spomenik iznad vitezova groba. Snažno vitezovo tijelo i životinjski lik pod teškom su opremom, ali su mi pokreti ipak slobodni. od razdoblja kasne gotike teme su proširene različiti simboličnim značenjima. Na tapiseriji su svi oblici i likovi simbolični i u funkciji alegorije s temom ljubavi. Internacionalni gotički stil prepoznajemo u naturalističkom oblikovanju detalja prirode i izduženim udovima.
-
U pomalo komičnom osmijehu kana jasno je vidljiva samosvijest i optimizam dok je oklop bio zaista težak ipak je uhvaćena mobilnost kipa.
-
San pretpostavlja prijelaz iz tjelesnog u duhovno te sliku možemo interpretirati kao alegoriju. Dočarana materijalnost naslikanih predmeta i majstorski nanos boje. Gust zrak kao da omata oblike i zamagljuje obrise u jedinstven koloristički ugođaj; taj slikarski postupak nazvan sfumato karakterističan je za slikarstvo visoke renesanse. Realistični oblici i naturalistički detalji podređeni se kompleksnoj i višesmislenoj dinamičnoj cjelini.
-
Giorgione je savršen primjer veličanstvene, ali ipak i realistične alegorijske renesanse - savršene sjena na tijelu Venere isto kao i detalji krajobraza upravo to dokazuju.
