-
Logaritamsko računalo je mehanički računski uređaj koji se koristio za izvođenje osnovnih i složenijih matematičkih operacija, poput množenja, dijeljenja, potenciranja i korjenovanja. Nastalo je početkom 17. stoljeća nakon otkrića logaritama, a izumio ga je William Oughtred. Temelji se na pravilima logaritama prema kojima se množenje svodi na zbrajanje, a dijeljenje na oduzimanje. -
Pascalina je prvo patentirano mehaničko računalo koje je moglo zbrajati i oduzimati velike brojeve. Konstruirao ju je Blaise Pascal (1623.–1662.) 1642. godine. Stroj je mogao računati s brojevima do 9 999 999, a smatra se jednim od prvih mehaničkih računala, nastalim nakon stroja Wilhelma Schickarda iz 1623. godine. Pascalina se sastojala od sustava zupčanika, pri čemu je svaki zupčanik na plošnoj strani imao označene znamenke od 0 do 9. -
Naprednija verzija Pascaline,ali ovaj kalkulator uveo je operacije poput množenja i oduzimanja.
Izumio ga je njemački matematičar Gottfried Willhelm Leibniz.
Mehanizam se sastoji od tzv. "stepenastih bubnjeva" koji su se mogli okretati pomoću ručice i zubčanika različite veličine (0-9).Ovisno o smjeru kojim su se okretali, mogli su se zbrajati ili oduzimati.
Množenje se provodilo uzastopnim zbranjanjem,a dijeljenje uzastopnim oduzimanjem. -
Diferencijalni stroj bio je mehaničko računalo specijalne namjene, dizajnirano za računanje polinomnih funkcija. Služio je za izradu brojčanih tablica koje su mornari koristili pri navigaciji. Prvi takav uređaj zamišljen je 1786. godine od Müllera, a kasnije je Charles Babbage 1822. godine predstavio koncept diferencijalnog stroja društvu Royal Astronomical Society referatom. Finalna verzija, koju je Babbage htio napraviti, bila bi veličine dnevne sobe, ali nikada nije bila sagrađena. -
Proširenje ideje koju je Babbage isprobao u diferencijalnom stroju, ali je analitička verzija imala mogućnost programiranja i sve odlike modernih računala: binarni sustav, ulazno-izlaznu jedinicu, jedinicu za pohranu podataka, centralnu jedinu za obradu i programski jezik.
Analitički stroj bio bi automatsko računalo koje bi imalo mogućnost programiranja i obavljanje svakodnevnih uloga.
Zbog financijskih i političkih problema Babbage ga nije dovršio. Dovršili su ga Sheutz i Wiberg 1863. godine. -
Herman Hollerith (1860.–1929.) 1884. godine kreirao je stroj za razvrstavanje bušenih kartica, poznat kao sortirni stroj ili Tabulating Machine. Bio je to prvi moderni stroj za obradu podataka, koji nije izvodio aritmetičke operacije, već je prebrojavao i obrađivao podatke pohranjene na bušenim karticama. Strojevi su razvijeni za popis stanovništva 1890. godine. Uređaj je radio pomoću baterije i elektromagneta, a bušene kartice, bile su glavno sredstvo pohrane. -
Z3 je njemačko elektromehaničko računalo koje je dizajnirao inženjer Konrad Zuse. Rad na projektu započeo je 1939., a stroj je dovršen 1941. godine. Bio je to prvo potpuno automatsko i funkcionalno računalo, korišteno za rješavanje problema iz područja aeroelastičnosti, posebice za simulacije zračnih strujanja i opterećenja zrakoplova. Originalni Z3 uništen je tijekom bombardiranja Berlina 1943. godine, no 1963. izrađena je replika koja je danas izložena u Deutsches Museumu u Minhenu. -
Godine 1943. Howard Aiken (1900.–1973.) izradio je računalo MARK I. Korišten je u američkoj mornarici sve do 1959. godine i smatra se prvim digitalnim elektromehaničkim računalom koje je radilo pomoću releja. Stroj je bio impresivnih dimenzija – dug 16 metara, visok 2,4 metra i težak oko 4,5 tona. Za unos i obradu podataka koristile su se bušene kartice, a brzina računanja bila je zapanjujuća za to vrijeme: jedno zbrajanje trajalo je jednu sekundu, dok je dijeljenje zahtijevalo 15 sekundi. -
ENIAC (Electronic Numerical Integrator And Computer) bilo je prvo veliko elektroničko računalo u Americi, predstavljeno 1946. i u uporabi do 1955. Programiralo se vanjskim utikačima i preklopnicima, a podaci su se unosili pomoću bušenih kartica. Kapacitet radne memorije bio je 1 kB, s brzinom od 5.000 zbrajanja u sekundi. Iako nije bilo univerzalno, ENIAC je bio znatno brži od elektromehaničkih i mehaničkih strojeva i označio početak ere digitalnih računala. -
Računala prve generacije, koja su se razvijala u razdoblju od 1946. do 1958. godine, temeljila su se na uporabi elektronskih cijevi koje su imale ulogu sklopki. Ta su računala bila vrlo velikih dimenzija i trošila su velike količine električne energije. Bila su nepouzdana i snažno su se zagrijavala tijekom rada. Programiranje je bilo dugotrajno i složeno te se provodilo u strojnom jeziku i asembleru. Kao ulazni mediji koristile su se bušene kartice i papirnata vrpca.
-
UNIVAC (Universal Automatic Computer) bilo je prvo elektroničko digitalno računalo opće namjene u SAD-u, dizajnirano za poslovne i administrativne primjene. Prvi je put korišten 1951. godine. UNIVAC je zamijenio strojeve s bušenim karticama, mogao je čitati 7.200 decimalnih znamenki u sekundi. Koristio je elektroničke komponente s vakuumskim cijevima i linijama kašnjenja, što je smanjilo potreban broj cijevi na 5.000, a glavni procesor zauzimao je znatno manji prostor. -
Računala druge generacije temeljila su se na tranzistorima, koji su zamijenili elektronske cijevi i učinili računala pouzdanijima. Trošila su manje energije i proizvodila manje topline, uz veći kapacitet memorije. Kao radna memorija koristila se feritna jezgra, dok su magnetske vrpce i diskovi služili za pohranu podataka. Bušene kartice još su se koristile, ali su postupno uvedeni magnetski mediji.
-
Računala treće generacije temeljila su se na integriranim sklopovima (čipovima). Integrirani sklopovi sadrže više tranzistora povezanih na poluvodiču i omogućuju izvođenje složenijih operacija. Zahvaljujući njima, računala su postala manja, brža i pouzdanija te su trošila manje energije. Povećani su kapaciteti memorije, uvedeni su operacijski sustavi, višeprogramski način rada i mogućnost rada više korisnika istovremeno.
-
Ova generacija omogućila je intergriranje velikog broja krugova u mali čip koja je u to vrijeme transformirala stvarnost-mikročip.
Tijekom 4.generacije pojavila su se i osobna računala koja su imala iste funkcije kao i veće računalo te su imali mogućnost masovne proizvodnje pa su stoga bili namijenjeni većini.
Tvrtka INTEL prva je stvorila mikroprocesor
1973. pojavilo se prvo računalo s mikroprocesorom-Micral, a osmislili su ga francuzi André Truong Trong Thi i François Gernelle. -
Računala pete generacije počela su se razvijati početkom 1980-ih godina, prvenstveno u Japanu, s ciljem stvaranja inteligentnih računala. Ona imaju sposobnost učenja, zaključivanja i donošenja odluka. Razvijaju se nova područja poput umjetne inteligencije, ekspertnih sustava, robotike i obrade prirodnog jezika. U ovoj generaciji dolazi do promjena u arhitekturi računala, poput paralelne obrade podataka i snažnijih procesora, što omogućuje izvođenje složenih i „pametnih“ zadataka.