-
Candide je naivan i dobronamjeran mladić, odgajan u dvorcu baruna, pod utjecajem filozofije optimizma svog učitelja Panglosa. Zaluđen je ljubavlju prema barunovoj kćeri, Cunegondi, što ga dovodi do izgnanstva nakon što ih uhvate u poljupcu. Ne razumije razloge svog progonstva, što ga stavlja na početak tragičnog putovanja kroz stvarni svijet, gdje će postupno shvatiti prirodu nesreće i ljudskih odnosa. -
Kandide, izbačen iz dvorca, kreće na put u nepoznati svijet, gdje ubrzo nailazi na opasnosti. Napada ga vojnik, a zatim susreće druge nesreće i neprijatelje. Bez iskustva i smjernica, Kandide ostaje vjeran Panglosovom optimizmu, vjerujući da je svijet “najbolji od svih mogućih svjetova”. Iako suočen s nasiljem i patnjama, njegova uvjerenost u optimizam ostaje nepokolebljiva. Međutim, susret sa stvarnim svijetom uskoro će dovesti u pitanje tu vjeru. -
Kandide dolazi u Lisabon, gdje svjedoči strašnom zemljotresu koji uništava grad i ubija tisuće ljudi. Unatoč tom užasu, i dalje vjeruje u Panglosovu filozofiju optimizma, smatrajući da je katastrofa dio Božijeg savršenog plana. Ipak, dok vidi patnje drugih, počinje osjećati sumnju u svoju vjeru u optimizam. Susreće ljude koji, poput njega, pate, ali i dalje opravdavaju zlo, što stavlja njegovu vjeru u Panglosa na ozbiljan test. -
Candide svjedoči auto-da-fé u Lisabonu, gdje su spaljivani “herezi” kao kazna za poticanje potresa. Candide, koji je smatrao da je to ispravan način kažnjavanja, postaje šokiran kada ga uhvate i počnu tući. Zlostavljaju ga i na kraju ga šalju na prisilni rad, što ga duboko pogađa. Panglosa vode na vješala. Osjeća duboko razočaranje i očaj, suočen s brutalnošću i besmislenošću svijeta. No, unatoč tome, i dalje se nada ponovnom susretu s Cunegondom, jer ona ostaje njegov jedini izvor nade. -
Candide ponovno susreće Cunegondu, ali ona više nije ona lijepa djevojka koju je volio, što ga duboko razočarava. Unatoč tome, odlučuje ostati uz nju, suočen s gubicima i gubitkom nade u svoje idealističke uvjerenja. -
Candide, Cunegonde i starica završe na brodu za Buenos Aires. Starica uvjerava Cunegonde kako se treba udati za guvernera, što njoj nije drago jer je zaljubljena u Candida. Razumije da osobi plemskog podrijetla poput nje više pristaje netko takav no prvi izbor joj je svejedno Candide. Starica kaže Candidu kako mora brzo pobjeći jer će ga spaliti te se on teškog rastavlja od svoje drage Cunegonde. -
Upoznajemo Cacamba koji se s Candidom iskrcava u Paragvaju gdje se susreću s isusovcima te imamo ponovan susret Candida i baruna, Cunegondinog brata, Candide je isprve sretan i začuđen, no dolazi do nesuglasice zbog Candidove želje da oženi Cunegondu te candide ubija baruna i dolazi mu veliki osjećaj krivnje i izdaje prema svome domu i Cunegondi koja nije tu ali znamo da bi se isto osjećala ožalošćeno i izdano. -
Candide se suočava s novim udarcem: barun odbija njegov brak s Cunegondom zbog njegova društvenog statusa. Ovo ga duboko povređuje, ali također izaziva promjenu u njegovom razmišljanju. Osjeća sve veći gubitak nade u svoje idealističke uvjerenja i počinje shvaćati koliko su društvene norme okrutne i nepravedne. Candide postaje sve više frustriran i razočaran zato i ubija baruna, što značajno mijenja njegov pogled na svijet. -
Candide i njegov prijatelj Cacambo dolaze u El Dorado koji je pun bogatstva i blagostanja. Candide doživljava materijalnu i duhovnu utjehu jer je svjet oko njega idealiziran i sve oko njih je zlato. Na kraju Candide odlučuje napustiti El Dorado i otići u potragu za Cunegundom usput uzevši malo zlata. Iako El Dorado simbolizira savršenstvo, Candide shvaća da prava sreća nije uvijek u materijalnom bogatstvu ili savršenom društvu, već u osobnim vezama i vlastitm odlukama. -
Candide i Cacambo napuštaju Eldorado i odlaze u Surinam gubeći dio ovana i ovaca koje su sa sobom imali. To ih razočarava jer su shvatili da bogatstvo i ljepota Eldorada mogu ostati samo u Eldoradu a ne u njihovom pokvarenom svijetu. Dogovaraju se da se moraju rastati te Cacambo ide u potragu za Cunegondom umjesto Candida. Candide pronalazi novog suputnika - Martina. Candide se tužnog srca oprašta od Cacamba i odlazi u nadi da će pronaći Cunegondu i da će mu Martin biti dobar suputnik. -
Candide i Martin su na brodu i kreću prema Francuskoj. Na putu bolje upoznaje Martina gdje Candide hvaća da Martin ima negativan pogled na svijet. Tu se vidi kontrast Martinovog pesimizma i Candidovog optimizma. Kad Candide ugleda svoju ovcu, koja dolazi sa sukobljenih brodova u daljini jednog čiji je vlasnik holandski gusar koji ga je pokrao, to mu daje nadu da ako je našao svoju ovcu tako može i Cunegundu. -
Martin i Candide uplovljavaju u Francusku gdje upoznaju mnoge ljude od opata do kritičara i glumica i dolaze do spoznaje kako ljudska sebičnost nema granica i sve rade za svoj užitak i ništa im nije skroz dobro, te Candide varajući Cunegonde s glumicom shvaća da je na ovom putu upravo zbog Cunegonde te on i Martin napuštaju to pokvareno mjesto i nastavljaju potragu za Candidovim izgubljenim srcem. -
Candide i Martin dolaze do engleske obale gdje čuju o ubojstvu engleskog admirala kojeg su dali pogubiti jer nije ubio dovoljno ljudi. Ta spoznaja na njima ostavlja snažan dojam koji ih potresa i vide da nema granica ljudskoj okrutnosti i odlaze u Veneciju. -
Candide je otišao u Mletke, gdje je upoznao Pococurantija, bogatog plemića koji živi u velikom luksuzu, ali je nezadovoljan i kritizira sve oko sebe. Candide je bio iznenađen njegovim nezadovoljstvom, što ga je natjeralo da preispita Panglosovu filozofiju o najboljem mogućem svijetu. Iako je počeo sumnjati u te ideje, još uvijek ih nije potpuno odbacio, osječajući se zbunjeno i nesigurno. -
Candide uporno traži Kunegundu i sav njegov trud od početka knjige se napokon isplatio kad je stigao u Carigrad. Shvaća da je Panglossova filozofija istinita iako je sumnjao u nju jer na kraju je susreo sve svoje voljene ljude i to ga je na neki način vratio u prošlost. Candide zaključuje da je jedini pravi put "obrađivati vrt" što simbolizira povratak jednostavnom živoru.