-
Candide živi u Vestfaliji, barunovom zamku. Barun je glavni plemić u naselju. Candidea podučava učitelj i filozof Pangloss koji predstavlja idealistu i ujedno njegov uzor. Candide je zaslijepljen Panglossovom teorijom da živimo u najboljem od svih svijetova jer nije upoznat s vanjskim životom. Kasnije, kada Candide krene u pustolovine koje su pune očajnih i nasilnih događaja te predstavljaju konstantnu suprotnost Panglossovoj filozofiji optimizma bit će razuvjeren u Panglossovu teoriju.
-
Candide je zaljubljen u Kunegundu, barunovu kćer za koju vjeruje da je najljepša na svijetu. Kunegunda je jednom prilikom vidjela Panglossa u ljubavnom zanosu sa služavkom svoje majke. Jednog dana htjela je to isprobati s Candideom. Oni su uhvaćeni od strane baruna koji Candidea odmah izbacuje iz zamka. To ga je rastužilo, ali i dalje je vjerovao u Panglosov optimizam. Ovim događajem Kunegunda predstavlja razlog i početak Candideova doticaja sa vanjskim svijetom.
-
Candide se našao na bugarskom sudu gdje je za svoju kaznu odabrao udarce od puka, ali ne mogavši izdržati toliku bol moli za smrt. Bugarski kralj ga je pomilovao saznajući ja da mladi metafizičar koji ne poznaje svijet. Susret s bugarskim kraljem pokazuje Candideu da svijet nije savršen i da je pun nasilja, nepravde i zla te time kralj za Candidea predstavlja simbol nasilja, nepravde i bezumnosti. Potiče ga da preispita svoje naivne poglede na svijet potkrepljene Panglossovim optimizmom.
-
Candide bježeći od rata stiže u Holandiju. Nakon što biva odbačen od čovjeka na velikoj skupštini raspravljajući o tome je li papa antikrist dolazi u susret s anabaptistom Jacquesom koji se pobrine za njega. Zbog tog dobrog djela Candide opet ima vjere u Panglossovu teoriju te mu Jacques predstavlja dobrotu, humanost, moralnost i pruža nadu u okrutnom svijetu. Sutradan u šetnji naiđe na prosjaka koji je zapravo Pangloss. Jacques se i za njega pobrine i plati mu operaciju protiv sifilisa.
-
Nakon brodoloma dolaze u Lisabon u kojem uslijedi potres. Zbog Panglossove teorije Candide i Pangloss su bili optuženi od strane velikog invizitora da ne vjeruju u istočni grijeh i slobodu i da je to jedan od razloga nedavnog potresa. Candide je dobio batine, a Panglossa su objesili. Veliki inkvizitor predstavlja simbol vjerske netolerancije, licemjerja i zlobe što Candideu donosi još boli, razočarenja i šoka. Candide zbog tog događaja preispituje Panglossovu teoriju te bude potišten.
-
Upoznaje staricu koja izlječuje njegove rane te bude oduševljen njezinim milosrđem. Candide je u vanjskom svijetu vidio toliko zla da mu se počelo činiti kako sanja te je sav svoj život gledao kao nesretan, a sadašnji trenutak kao ugodan san. Time mu starica predstavlja dobrotu, brižnost i ljubav. Starica ga odvede do Kunegunde, njegove životne ljubavi koja opet unese radost i nadu u njegov život. Iznenada se pojave veliki inkvizitor i židov kojih oboje ubije jer su Kunegundini gospodari.
-
Candide, Kunegunda i starica bijegom nakon ubojstva stižu u Cadiz. Zbog Candideovih vojnih sposobnosti oni se ukrcaju na brod za Novi svijet. Starica i Kunegunda se raspravljaju koja ima tužniju priču. Starica želi prikazati kako je patnja dio svakog ljudskog života, no ne mora rezultirati smrću. U ovom dijelu se starica Candideu predstavlja kao vodič kroz teške situacije, optimističnost i prilagodba životnim promjenama i situacijama.
-
Po dolasku u Buenos Aires, Candide opet bježi sa slugom Cacambom pred magistratom koji ga hoće uhititi zbog ubojstva inkvizitora dok se Kunegunda uda za guvernera. Cacambo predstavlja Candideu oslonac, njegova je "desna ruka" i pruža mu društvo. S njim stižu do isusovaca gdje je zapovjednik bio mladi barun. On predstavlja aristokraciju, privilegije, netoleranciju i ograničene poglede jer ne prihvaća vjenčanje Candidea i Kunegunde. Uz to je i simbol društvenih nejednakosti. Candide ga ubije.
-
Nakon nekog vremena Cacambo i Candide dolaze u El Dorado. Ljudi u tom naselju i sam kralj pokazuju Candideu "savršeni svijet" u kojem nema nereda, svi su ljudi ravnopravni jer ih kralj prihvaća kao sebi ravne bez ikakvih ceremonija te vlada tolerancija i jednostavna religija zbog čega se on opet okreće Panglossovom optimizmu. Candide i Cacambo na kraju odluče otići tako da se pokažu pred drugima vani s bogatstvom koje su dobili u El Doradu od kralja i ponose se njime.
-
Za put u Veneciju Candide se dogovara s nizozemskim trgovcem Vanderdendurom. Pojava tog lika predstavlja ljudsku pohlepu, materijalizam i nepravdu. Candide bude opljačkan i prevaren zbog čega se razljuti i počinje razmišljati pesimistično i turobno o čovječanstvu. On organizira putovanje u Bordeaux i suputnika traži među nesretnicima. Martin je njegov suputnik koji je pesimista i Candideu uz utjehu predstavlja realizam, skepticizam, iskustvo i glas razuma. Pomaže mu u spoznaji realnog svijeta.
-
Candide i Martin prolaze pored francuskog i nizozemskog broda koji se bore gdje francuski brod potopi nizozemski. Plutajući u olupini Candide pronalazi njegovu ukradenu crvenu ovcu iz El Dorada. Ovce predstavljaju nevinost i čistoću. Candide time vjeruje da se zločin ponekad kažnjava te povratak ovce ide u skladu s njegovim oporavkom optimizma i nade te uzima to kao znak da će se ponovno ujediniti s Kunegundom.
-
Candide ode u kazalište i bude toliko oduševljen tragedijom i glavnom glumicom da zaplače, no čovjek pored njega mu kaže da nema potrebe za tim jer su predstava i glumci grozni. Opat, koji je bio s njim, obavijesti ga da taj čovjek zarađuje tako što grdi predstave i knjige pokazujući Candideu kako neki ljudi žive od negativnosti. Taj čovjek u romanu predstavlja Candideu da je bogatstvo više problem nego rješenje. Njegov "dobar ukus" je u suprotan s Candideovim i negativni odraz profinjenosti.
-
Candide i Martin dolaze u kuću senatora Pococurantea koji živi lagodno u raskošnoj kući s mnogo sjajnih knjiga i rijetkih slika te slugama. Unatoč svom tom bogatstvu oni uvide je on ravnodušan prema svemu što ima. Pococurante Candideu predstavlja da se bogatstvom sreća ne može kupiti i pobija bogatstvo kao razlog za moguću sreću. I dalje Candide traži opravdanja za svoj optimizam te razmišlja kako bi Pococuranteovo kritiziranje i grđenje pjesnika i knjiga mogli biti razlog njegove sreće.
-
Candide, Pangloss, Cacambo i mladi barun stižu u palaču u kojoj oslobađaju Kunegundu i staricu. Iako Kunegunda više nije lijepa Candide se želi oženiti s njom, a mladi barun i dalje to ne odobrava te predstavlja pravi primjer tvrdoglavosti i licemjerja te bude poslan zbog toga nazad u Rim. Kunegunda Candideu predstavlja njegovu upornost i želju koja mu je bila motivacija kroz sva ova putovanja te se oženio njome na kraju iako je bila ružna. Candide se time pokazao ustrajan do kraja u svom naumu.
-
Likovi se upoznaju s lokalnim farmerom koji predstavlja rad kao vrijednost i sreću, jednostavnost, moć prirode i ironičan završetak jer nakon svih pustolovina koje su preživjeli došli su do jednostavnog farmerskog načina života ljudi u to doba. On ih navodi na zaključak je čovjek rođen za rad te da je jedini način da se život učini podnošljivim. Pangloss nastavlja sa svojom optimističnom teorijom, no Candide nije zainteresiran i odgovori: ,, Sve je to dobro, ali hajde da obrađujemo svoj vrt."